Motivacija koja dolazi iz obitelji
Za Maju Jurgec, pčelarstvo nije samo posao – ono je dio njezina identiteta. Od samih početaka, glavni motiv bio joj je otac, dugogodišnji pčelar i prvi mentor.
Odrastala je uz zujanje pčela, promatrajući kako njezin otac s ljubavlju i predanošću obavlja posao koji ga ispunjava. „Moj tata je najbolji!” – rečenica koju je kao dijete često izgovarala, s godinama je postala temelj njezine profesionalne putanje.
Danas, s vremenskim odmakom, svjesna je koliko je njezino djetinjstvo bilo zdravo, ispunjeno i duboko povezano s prirodom. Iako je otac bio prvi poticaj, ljubav prema pčelama i znatiželja prema pčelarstvu s vremenom su prerasli u njezinu osobnu strast i viziju.
Prvi koraci i važnost mentora
Maja smatra da je najbolji način za ulazak u svijet pčelarstva – imati pravog mentora. U njezinu slučaju, to je prvo bio njezin otac, no želja za dodatnim znanjem vodila ju je dalje. Upisala je školu pčelarstva gdje je imala priliku učiti od cijenjenih profesora Ivana Šopara i dr. Velimira Glumca.
Teorijsko znanje nadograđivala je praksom na njihovim pčelinjacima, gdje je stekla duboko razumijevanje pčelarske svakodnevice. Maja danas čvrsto vjeruje da pčelarstvo nije samo vrcanje meda, već kompleksan spoj prirode, znanja i životne filozofije.
Pčele kao poziv i način života
Za Maju su pčele mnogo više od insekata – one su ljubav, svakodnevna inspiracija, simbol života i mali, ali nezamjenjivi čuvari prirode. Njihova prisutnost i uloga u prirodi podsjećaju Maju koliko smo svi međusobno povezani, a njihova marljivost i organiziranost služe kao uzor u svakom aspektu rada i života.
Pčelarenje kao osobni pečat
Svaki pčelar razvija svoj pristup, pa tako i Maja. Iako je znanje stekla uz oca, s vremenom je oblikovala vlastitu tehniku, prilagođenu iskustvu i uvjetima u kojima radi. Vjeruje da je ključ uspješnog pčelarenja stalna edukacija, otvorenost prema novim spoznajama i razumijevanje prirode kao živog sustava.
Vanjski faktori poput vremenskih uvjeta, mikrolokacije i klimatskih promjena oblikuju svakodnevicu pčelara – a upravo ta nepredvidljivost, kaže, čini ovaj posao posebnim.
S obzirom na to da svi znamo da su pčele najmarljivija bića, tretiramo ih baš kao da su dio obitelji. Važno nam je da se osjećaju ugodno u svojim drvenim kućicama pa im njihove domove, koji se nalaze na čak tri lokacije, u Međimurskom cvetnjaku med Murom i Dravom, ručno oslikavamo prigodnim motivima.
Ti su crteži u tradiciji pčelara imali i svoju praktičnu vrijednost. Budući da se na istom mjestu nalazilo mnoštvo košnica, pčela je mogla napraviti fatalnu pogrešku i ući u krivu košnicu gdje bi je druge pčele ubile smatrajući je uljezom. Pčelari su vjerovali da ti živopisni crteži na prednjoj strani košnice pomažu pčelama da prepoznaju svoju košnicu i vrate se u nju.
Naš cilj je da pčele i njihova marljivost, red i rad, zajedništvo i sklad, budu inspiracija za umjetnost.
